Najavili su promjenu vremena. Počelo je sijevati, intenzitet grmljavine se pojačava, a vjetar nagovješta da je nevera iza ugla. Dobro sam provjerila ulazna vrata večeras. Nije mi svejedno, mnogi bi se nasmijali, ali zaista nije. Zaklopila sam roman malo prije, i trebala bih pisati nešto drugo. Ali pišem ovo jer ne želim izgubiti nijednu misao koja mi je glavom prolazila dok sam čitala Tri. Nijedan srh, ni tu jezu koja me još prožima. Nije to mučenje, jednostavno riječi moraju na papir. A teško je kad su misli toliko intenzivne.
Krenulo je kao neobična romantična priča. Orna, žena u svojim tridesetima, rastavljena nakon što ju je muž ostavio zbog druge, upoznaje Gila, sređenog i uglađenog muškarca s kojime na početku samo razmjenjuje poruke na stranici za rastavljene. Ali kemija postoji, ona je nesretna, a Gil je drag. I malo pomalo, dopisivanje postaje viđanje. Tajno, jer Orna živi s malenim sinom koji još pati zbog rastave roditelja, a Gilu također tako odgovara. Odgovarat će mu i kasnije. U poglavljima Dvije i Tri. Ovo je bila Jedna.
Iako sam u nekom nevjerojatnom nizu fantastičnih romana u zadnje vrijeme, dugo jedan nisam pročitala u manje od dva dana. Ali ovaj me već od prve stranice u potpunosti uvukao u svoj zagrljaj i nije puštao. Kao što ni glavni lik nije htio pustiti njih tri. Fantastičnog stila, podijeljen u tri poglavlja kroz koja nas autor upoznaje s Tel Avivom i njegovim četvrtima i stanovnicima, ova je psihološka drama jedna od onih koje vam neće dati mira. Kraj svakog poglavlja neće vam dati mira. Morate nastaviti, jednostavno morate.
Iako početak daje naslutiti da bi moglo biti priče o ljubavi i vezama, vrlo brzo postajemo svjesni da je ovaj roman sve samo ne to. Sve nam postaje jasno, ali ne znamo kako će završiti, hoće li svi otkriti ono što mi već znamo. A znamo da čitamo više toga u jednome, krimić, dramu i triler i sve se neizmjerno dobro slaže. A panika nas hvata, očaj da bi sve moglo završiti neriješeno.
Ovaj me roman držao na rubu stolice svakom svojom rečenicom, svakom odlukom glavnih ženskih likova koje na trenutke nisam ni razumjela. Ali dok se ne nađemo u sličnoj situaciji, bolje je ne suditi. Orna, Emilija i Ela su izgubljene, nesigurne i prestrašene, možda i nezadovoljne, ali ne popuštaju odmah, pokušavaju doći do odgovora, do nekakve reakcije. Ali ni ne shvaćaju da se na taj način samo još više uvlače u ralje koje čekaju da ih zgrabe.
Mišani piše fantastično i znam da ću potražiti i druge njegove romane jer je nevjerojatan način na koji doslovno komunicira s publikom. Da, obraća nam se, postajemo sudionici ovog ljudskog horora te time sve dobiva još jednu, stravičniju, dimenziju. Mijenja perspektive, naratore, glagolska vremena i sve spaja u cjelinu koja savršeno funkcionira. Naslutila sam što se događa negdje polovicom treće cjeline, ali ništa nije umanjilo dojam nakon čitanja. Neki su ga okarakterizirali kao triler. E pa ako i je, onda želim još ovakvih trilera.
Nevera je skoro i završila, balkon je mokar, vrata ću još jednom provjeriti prije spavanja.
Prevela s hebrejskog: Laila Šprajc
Izdavač: Fraktura
CitamGledamSlusam 